Use of medicinal herbs

Upotreba samoniklog bilja u svakodnevnom životu čoveka od praistorije do danas toliko je tesno povezano i isprepletano sa običajima da bi se slobodno moglo tvrditi da je korišćenje biljaka u ishrani i lečenju staro koliko čovek.
Trave i biljni lekovi prešli su vanvremenski put, gradeći temelj znanja zasnovanog na naučnim i iskustvenim osnovama.
Prateći razvoj civilizacije, suočavajući se sa sve većim izazovima koje život u urbanim sredinama nosi sa sobom, mnogo toga se promenilo u razumevanju i upotrebi samoniklog bilja. Ipak su neke stvari od pamtiveka pa do današnjih dana nekako ostale potpuno iste. Čovekova želja za večnim životom, neprolaznom lepotom, čeličnim zdravljem i univerzalnim lekom koji leči sve bolesti je neprolazna. 
Svaka velika civilizacija je na soptveni način tražila kako da pronikne u tajne prirode. Za formulom savršenog magičnog napitka koji povećava snagu ili pak daruje nešto od večnog tragali su svi. Jednostavno nema naroda koji nije iznedrio neko svoje predanje ili recept o magičnoj biljci koja leči sve boljke i jade ili je pak namenjena samo bogovima čija su moć i lepota neprolazni.


Kod srba su najčuvenije mitske biljke trava raskovnik, koja otključava svaku bravu i otkriva sakriveno blago, te seme belog luka (do danas ga još niko nije video) kojim se samo vile hrane, na taj način obezbeđujući večni život i lepotu. Zato je pomalo čudno da savremeni čovek od svekoliko sakupljenog znanja o delovanju bilja koje ga neposredno okružuju, ostao pri težnji za pronalaskom tek jedne magične pilule koja leči sve. To je naročito postalo očigledno u 20. veku gde je gotovo sve okrenuto farmakologiji da bi se zaboravila i otuđila naša iskonska povezanost sa prirodom.


16:35 | Maks